U oktobru 2024. godine, gradska uprava Banjaluke, predvođena gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem i savjetnicom Miladom Šukalo, najavila je izgradnju kuće “Predah” – centra za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju. Organizovane su humanitarne akcije, uključujući i broj 1414 za donacije, dva velika koncerta, i na kraju položen kamen temeljac kao obećanje građanima da će objekat uskoro biti izgrađen.
Međutim, do danas, ništa. Na mjestu gdje je trebalo da nikne objekat ostala je prazna livada. Nema ni ograde, ni radnika, ni table s informacijama. Radovi nisu ni počeli, a iz Grada šute. Niko ne zna gdje su završile pare iz donacija, a odgovori se izbjegavaju.
Najčudnije je što savjetnica Milada Šukalo kaže da radovi teku planiranom dinamikom, te da je u toku izrada studije opravdanosti. Skoro godinu i po dana nakon početka projekta i prikupljanja sredstava, oni rade na izradi studije. Bitno je bilo privući ove ranjive kategorije društva da glasaju za njih, a manje je bitno raditi po zakonu i smislu.
Ljudi su vjerovali u ovaj projekat. Donirali su novac, dijelili objave, radovali se što će djeca sa smetnjama u razvoju konačno imati gdje da provedu dan i dobiju stručnu pomoć. A danas i dalje imaju samo prazno obećanje i praznu parcelu sa nekom tablom koja se i ne vidi od trave.
Milada Šukalo, koja je bila glavna za ovaj projekat, i njen šef Stanivuković, očigledno su ovo iskoristili za još jedan marketinški trik. Slikanje za instagram, izjave za medije, a rezultat nula. Nema izvještaja gdje su pare od donacija, nema izvinjenja, nema odgovornosti. A najtužnije je što sve ovo pada na leđa onih kojima je ta kuća najviše trebala.
