Bruka i sramota – još uvijek se čeka na početak izgradnje kuće Predah u Banjaluci, objekta koji bi trebao služiti djeci sa poteškoćama i njihovim porodicama. Prošla je godina dana otkako je gradonačelnik Draško Stanivuković obećao da će do kraja 2024. godine objekat imati krov. Danas, umjesto krova, na toj lokaciji ima samo kamen temeljac koji se ne vidi od zarasle trave.
Stanivuković je tada sa velikim entuzijazmom govorio o važnosti ovog projekta, ali, kao i mnogo puta do sada, ostalo je sve na riječima. Roditelji i porodice djece sa poteškoćama s pravom su ogorčeni. Kažu da im je dosta praznih priča i poručuju: “Još uvijek čekamo.”
Ovo nije samo kašnjenje, ovo je i poruka koliko značaja ova vlast pridaje onima kojima je podrška najpotrebnija. Umjesto da se radi, da se gradi i ispunjava ono što se obeća, kuća Predah postala je još jedan simbol neispunjenih obećanja gradske vlasti.
Ljudi s razlogom gube strpljenje. A dok se gradski budžet troši na besmislene projekte i samopromociju, oni kojima je pomoć najpotrebnija ostaju zaboravljeni.
