Kada je riječ o rekonstrukciji javne rasvjete u Banjaluci pažnja ne smije pasti. Iako je kroz idejno rješenje prvobitno planirano 13 miliona KM, gradska administracija na čelu sa Draškom Stanivukovićem odlučila je da taj iznos utrostruči i 35 miliona maraka iz džepa građana Banjaluke pošalje u Zagreb – firmi „Končar“.
Stanivuković je odmah dobio poziv da se urazumi i upitan je zašto se gradska imovina prepušta zagrebačkom “Končaru”, koji će u narednih 15 godina spajati žice po Banjaluci.
Gradonačelnik, međutim, tvrdi da je to „najbolji projekat u istoriji Srpske“, iako vrlo dobro zna u čije ruke odlaze naše pare.
„Končar“ – ratna industrija Hrvatske
Naš portal bavio se dubljim istraživanjem i došao do podataka da je firma „Končar“ iz Zagreba od 1991. do 1995. godine proizvodila oružje i vojnu opremu za Hrvatsku vojsku.
Franjo Tuđman u posjeti SUS-u
„KONČAR – SUS“ d.o.o., odnosno Končareva tvornica oružja, bila je vodeći proizvođač oružja sve do kraja vojne operacije „Oluja“, u kojoj je, podsjetimo, protjerano više od 250.000 Srba.
U operaciji „Oluja“ učestvovalo je 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, naoružanih sa preko 30 vrsta oružja proizvedenih upravo u Končaru.
„U SUS-u su za četiri godine rata proizveli oko 30 novih vrsta oružja koje nikada ranije nisu pravili“, navodi se u dokumentima do kojih smo došli.
Hrvatski vojnici tada su raspolagali raketama, raketnim lanserima, minobacačima, pa čak i bespilotnim letjelicama.
Najvažniji proizvod SUS-a za potrebe Hrvatske vojske tokom rata bio je raketni lanser SRL PZO Strijela 10- CRO” koje su Končarevci zvali samo “Strijela 10”.
Posljedice „Oluje“ – brojke koje i danas bole
Prema podacima Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije, tokom i poslije akcije „Oluja“ protjerano je više od 250.000 Srba, ubijeno oko 1.700, dok se više od 700 i dalje vodi kao nestalo.
Dokumentaciono-informacioni centar Veritas navodi da je ubijeno 1.284 osobe srpske nacionalnosti, a 619 se i dalje vodi kao nestalo.
Od ukupnog broja stradalih, tri četvrtine bili su stariji od 60 godina, među njima i 564 žene.
Vojna oprema proizvedena u Končaru korištena je u ratnim dejstvima protiv srpskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj.
Drugim riječima, firma kojoj Stanivuković sada daje 35 miliona maraka iz budžeta Banjaluke bila je dio ratne industrije Hrvatske, zemlje čija je vojska, oružjem proizvedenim u Končaru, rušila srpska sela i gradove, te progonila srpski narod.
Građani Banjaluke, vrijeme je da ustanemo i kažemo dosta je! Ne smijemo dozvoliti da nam se ponovi ’95.
Ugovor sa „Končarom“ podsjećamo, potpisan je na 15 godina, a ta firma danas sarađuje sa NATO savezom i institucijama Evropske unije.
Ako sada ćutimo, sutra će biti kasno.
