Prije 24 godine Banjaluku je zadesila najveća tragedija u poslijeratnoj istoriji grada: četvoro djece i njihova nastavnica, koja je pokušala da ih spasi, utopili su se na ekskurziji na Crnogorskom primorju. Djeca su bila neplivači.
Na ovu tragidiju podsjetili su zaposleni u JP “Akvana”, koji su se u četvrtak, kada je zasjedala Skupština Grada okupili ispred skupštinske sale, nezadovoljni zbog zatvaranja Gradskog olimpijskog bazena.
– Ako Gradski olimpijski bazen ostane zatvoren, gdje će naša djeca naučiti da plivaju – upitali su radnici “Akvane”.
Zatvranje bazena je sknadal koji već danima potresa Banjaluku.
Zamjenik direktora JP “Akvana” Siniša Zelić rekao je da su bazen morali zatvoriti, jer preduzeće nema novca za njegovo održavanje.
– Nemamo čime da platimo spasioce. Nemamo novaca ni za neophodne nabavke ni za plate za naša 54 radnika. Prošlu platu smo isplatili zahvaljujući novcu od ulaznica za vodeni park “Akvana”, ali sezona je prošla i sada nemamo ništa – rekao je Zelić za Srpskainfo.
Nema ih ni na dnevnom redu
Zatvaranje bazena ugrozilo je i opstanak plivačkih i vaterpolo klubova i ostavio na suvom rekreativce, od djece do penzionera, kojima je plivanje najbolji čuvar zdravlja.
– Nekada smo i u vrijeme rata odlazili na Incelov bazen, iako je voda bila hladna, ali je radio. Sada su očigledno nova vremena, u grad su došli novi ljudi, koji vjerovatno nikada nisu ni vidjeli bazen – priča jedan od ogorčenih roditelja mladog plivača.
Reklo bi se da je situacija alarmantna, ali oni koji bi trebali da vode računa o ovim gorućim problemima, ne žele čak ni da ih uvrste na dnevni red Skupštine Grada.
U upravi JP “Akvana” tvrde da je gradski bazen zatovren zbog besparice, tačnije zato što je, kako tvrde, Skupština grada ukinula dio sredstava koja su prema nacrtu budžeta bila predviđena za JP “Akvana”, odnosno za bazen. Pomenutom odlukom, kako tvrde, grant je smanjen 900.000 KM.
– Bazen u Sarajevu dobija iz raznih budžetskih izvora oko 2,8 miliona KM godišnje, bazen u Banjaluci ni pola od toga – tvrde u JP “Akvana”.
Iz skupštinske većine odgovaraju da za ovu situaciju nisu krivi odbornici nego “oni koji su bazen zatvorili.”
Uništen stadion poznatog kluba
Sve u svemu, Banjaluka koja je nekada slovila kao grad sporta, danas je daleko od toga.
Danas, ne samo da je zaključan olimpijski bazen, nego su i lokalni stadioni zapušteni i pretvoreni u ruševine.
– Djeca nam fudbal treniraju po balonima, dok se milioni troše na obećanja – kažu ogorčeni roditelji, koji još pamte vrijeme kada je skoro svaka mjesna zajednica imala svoj stadion i svoj lokalni fudbalski klub.
Ali, sada su na udaru propadanja ne samo “obični seoski klubovi”, nego i oni sa dugom tradicijom.
Stadion Fudblaskog kluba BSK, jednog od najstarijih sportskih klubova u Banjaluci, raskopan je još u proljeće 2024. godine. Obećan je novi glavni teren, pomoćno igralište i tribine. Umjesto modernog stadiona, mještani su dobili blatnjavo gradilište.
– Radovi su potpuno stali, ništa se ne dešava. Naša djeca sada treniraju po neuslovnim balonima, u najmanje atraktivnim terminima, dok stadion zarasta u korov. Plaćamo škole fudbala, a uslovi su gori nego prije deset godina – poručuju roditelji.
Gdje su milioni?
Posebno ih boli izjava Zvjezdana Misimovića, predsjednika FK Borac, koji je tvrdio da je dio prihoda od evropskih utakmica uložen i u izgradnju stadiona FK BSK.
– Ako je uloženo, gdje su pare? Jer stadion nam izgleda kao rov, a ne kao teren – pitaju zabrinuti članovi kluba.
Fudbalski klub BSK (Banjalučki sportski klub) osnovan je 1932, samo 6 godina nakon osnivanja Fudbalskog kluba “Borac”. Ni u najtežim vremenima nije prestajao sa radom.
Ali, izgleda da su za banjalučki sport došla vremena koja su teža i od najtežih.
Da li je u pitanju samo besparica, ili se novac za sport i sportske objekte rasipa kako ne treba?
Možda je umjesto odgovora na ovo pitanje dovoljno baciti pogled na teniski kompleks kod parka “Mladen Stojanović”.
Izgrađen je na brzu ruzku za teniski turnir “Srpska Open”, a poslije napušten. Danas ubrzano propada, a u njega je uloženo, kako se procjenjuje, najmanje 50 miliona KM.
Bilo bi to dovoljno da Gradski olimpijski bazen radi u narednih 50 godina.
