Zelena površina u banjalučkom naselju Borik, koja bi, zapravo, trebalo da bude dječje igralište, ne liči na mjesto predviđeno za bezbrižno djetinjstvo. Vidi ovo svako ko ovdje živi ili kroz naselje prolazi.
Prostor nepokošen, sa zarđalim klackalicama i pokvarenim ljuljaškama. Na nekim spravama jedva da se može sjesti, vire ekseri. Metal je rđav, a drvena sjedišta na klackalicama djelimično polomljena. Dva metalna tobogana su nebezbjedna i njih skoro niko od djece ne koristi.
Klupa ima više mahovine nego boje, a okolina vrvi od samoniklih biljaka koje bez konkurencije osvajaju prostor. Na vrhu ljuljaške, umjesto razigranih mališana, smjestili se golubovi.
Mještani pričaju da se kosi rijetko u sezoni, pa je ranije trava znala da bude iznad visine naslona klupe. Roditelji iz naselja ogorčeni su. Poručuju da je igralište nebezbjedno, ali i ružno.
-Pogledajte kako sve izgleda. Niti se kosi, niti se farba, niti se iko interesuje. U tom korovu ima krpelja, komaraca, nadam se da nema zmija – kaže jedna stanovnica zgrade u Ulici Novice Cerovića.
Stanari pričaju da su pisali Gradu Banjaluka, tražili se ta površina sredi i pretvori u parkić. Odgovor nikada nisu dobili.
-Odmah uz igralište su kontejneri, ljudi svašta ostavljaju i smeće se raznosi svugdje. O mirisu da ne govorim – kaže jedna od majki iz Borika.
Mještani Borika poručuju kako kruže priče da je ta velika zelena površina interesantna potencijalnim investitorima. Priča se i da su taj prostor već “obilazili” neki ljudi, a spominjala se opcija da se do pola “livade” napravi javni parking, a preostali prostor bio bi ostavljen za još jednu stambenu zgradu.
Borik je nekada bio uzor urbanog planiranja. Naselje sa zelenilom, parkovima, sportskim terenima. Danas, ako je suditi po ovom igralištu, planiranja više nema. Ni ulaganja.
