Pitanje bez odgovora glasi: da li Nebojša Drinić ima više funkcija ili više nekretnina? Odgovora nema, jer su jedino funkcije poznate. Na početku njegovog puta stajale su, kako navode i ovi i oni, auto-praonice i pekare. Čarobni štapić Gospavinog unuka pretvorio je Drinića preko noći u velikog poslodavca koji množi do dvanaeste decimale. Oni koji ga znaju – žale što su ga upoznali. Oni koji ga ne znaju – nadaju se da će tako i ostati. Siva eminencija regulacionih planova i jedna od najkrupnijih novčanica Stanivukovićevog kusura.
Do prije 5-6 godina Nebojša Drinić je radio u jednoj od banjalučkih pekara, kao trgovac. Upravo u to vrijeme upoznaje Draška Stanivukovića. Poznanstvo je uskoro preraslo u zajednički poslovni poduhvat – otvaranje autopraone.
Kako je Stanivuković „operisan“ od bilo kakvog posla, pa i fizičkog, na Driniću je ostalo da glanca skupocjene automobile koje su mušterije dovozile na pranje. Za pretpostaviti je da se baš u tom periodu kod Drinića rodila glad za novcem i skupim stvarima.
Stanivuković je poznat po propalim poslovnim projektima. Upravo je takvu sudbinu doživio njegov i Drinićev zajednički projekat. Nakon što su stavili ključ u bravu autopraone, otisnuli su se u političke vode.
Po dolasku na poziciju gradonačelnika Banjaluke, Stanivuković je Drinića zaposlio u svoj kabinet. Drinić se samo formalno vodio kao nekakav koordinator. U suštini, on je već tada počeo da osmišljava svoje reketaške šeme, po kojima je danas poznat.
Dobro upućeni u dešavanja u Gradskoj upravi mogu vam potvrditi da su Drinićevi prsti umiješani u brojne tendere. Tu prije svega mislim na građevinske radove koje Grad Banjaluka dodjeljuje nekolicini probranih građevinskih firmi.
Ovdje treba podvući da Stanivuković najvrijednije tendere dogovara sa banjalučkim tajkunima u četiri oka. Kombinacije sa preostalim tenderima prepušta Driniću. Doduše.
Da se Drinić dobro ušemio u poslove sa građevinskim firmama pokazuje podatak da on kod najmanje dvije takve firme iz Banjaluke ima vlastite kamione i bagere. Šema je dosta jednostavna – Drinić tim firmama namješta projekte izvođenja radova koje finansira Grad Banjaluka, a sve što prilikom radova zarade Drinićevi kamioni i bageri ide njemu u džep.
Prva takva firma je „Građenje Đurić“ iz Banjaluke. Ta firma posljednjih nekoliko godina pobjeđuje na velikom broju tendera koje raspisuje Grad Banjaluka. Vlasnik te firme Ilija Đurić, direktno sa Drinićem dogovara vrijednost radova. Podrazumijeva se da se radi o naduvanim cijenama, a dio te cijene Đurić odmah po zaključenju ugovora daje u gotovini Driniću.
Osim kroz pomenute avanse, Drinić novac od Đurića dobija i kroz angažovanje njegovih mašina. Drinić je kupio nekoliko kamiona i bagera, koji se formalno vode na trećem licu, a angažovai su pod okriljem firme „Građenje Đurić“.
Po potpuno istoj šemi Drinić je razradio posao sa firmom „Građevinarstvo Kos“. Vlasnik te firme je Goran Kos, polupismeni skorojević, koji je vrlo lako našao zajednički jezik sa reketašem Drinićem.
Ko bi rekao da će Drinić u svega nekoliko godina od prodavca kifli doći do multimilionera.
