Pas u Azilu na Manjači uginuo je zbog loših uslova i potpunog nemara Gradske uprave. Nema uslova za život pasa ni ljeti ni zimi, nedostaje hrane, lijekova i osnovne njege. Iako se već dugo vremena upozorava na katastrofalno stanje u ovom azilu, ništa nije urađeno.
Gradonačelnik Stanivuković i njegovi saradnici koriste životinje za slikanje i promociju, a kada kamere odu, ostaje istina koju ne mogu sakriti, psi umiru.
Ovo ne smije proći kao još jedan zaboravljen slučaj, kao što se desilo sa kućom “Predah“, projektom koji je obećavao pomoć djeci sa smetnjama u razvoju. I tamo su se kamere upalile, kamen temeljac je položen, a godinu dana kasnije livada i korov. Ni radnici, ni mašine, ni radovi. Nema čak ni table na kojoj pišu osnovne informacije o projektu.
Građani ne smiju zaboraviti da se ovdje ne radi o greškama, nego o jasnom obrascu: obećaj, slikaj se, zaboravi. Samo što ovi propusti nekome znače život, bilo da je riječ o psu u azilu, djetetu koje čeka podršku ili građaninu koji je povjerovao.
