Zaposleni u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka danas stupaju u generalni štrajk, a to praktično znači da će oko 2.500 djece, koja pohađaju 32 javna vrtića, morati najkasnije do 12 sati otići kući.
Roditelji se hvataju za glavu, jer to bi mogao biti tek početak agonije. Sve su prilike da će štrajk teta potrajati i poslije dvonedeljnog kolektivnog godišnejg odmora i da će se mame i tate sa istim problemima boriti i u avgustu i septembru.
Ipak, većina Banjalučana zavidi ovim sretnicima, koji su, bilo preko štele ili na regularan način, uspjeli da upišu svoju djecu u javne vrtiće, gdje je mjesečna cjena skromnih 165 KM po djetetu.
Većina mališana pohađa i do tri puta skuplje privatne vrtiće, ne zato što su im tate i mame snobovi, nego zbog toga što je javnim vrtićima nema dovoljno mjesta: samo prošle godine ispod crte je ostalo 2.300 djece, a ove godine bi broj prekobrojnih mogao biti i veći.
Štrajk teta jedan je od izazova sa kojima „sretni dobitnici“ mjesta u javnom vrtiću moraju računati.
Nezadovoljstvo zaposlenih u Centru za predškolsko se kuva već mjesecima.
Kako je više puta isticala predsjednica Sindikalne organizacije Slađana Mišić, plate koje su „na granici minimalca“ nisu prihvatljive za vaspitače, vaspitačice i ostale radnike Centra koji brinu o onom najvrijednijem što Banjaluka ima.
Nakon protesta na Trgu Krajine i štrajka upozorenja, ostalo im je, kažu, još samo da obustave rad i djecu pošalju kući.
Sindikalci su poručili da im je žao što roditeljima prave problem, ali da od svojih zahtjeva odustati neće. A njihov zahtjev je povišica od 20 odsto.
